Vrijeme kao da nešto skriva
Od mojih prozora mrak pravi ogledala
Znam samo to da si živa
I da prkosiš još, da se nisi predala
Koje misli čovjek sad da zove saveznicama
Koje riječi da izgovara
Kome da vjeruje
Znam, nema slika koje mogu
Da izbrišu godine nepovjerenja
Nema riječi koje mogu
Da opišu stradanja i poniženja
Stop za sve što sam ja, za sve moje ideale
Al’ evo, živ sam i nasmijan
Moje riječi nisu pucale
Sakrit ćemo se od demokratije
Od svih tih boraca za ljudska prava, od država
Pobjeći ćemo od apatije
Poljima posutim makom
Na ruci s nekom novom trakom
Moja mala djevojko
Moja mala Židovko
Moja mala djevojko
Mi dobro znamo kako je to
Kad pristojni ljudi glave okreću
Samo se čuje escajg za večerom
Došli smo ovdje jedni drugima
Reći šta nas boli, onako iskreno
Ovo je požarno tlo
Na kojem isto zlo dobro zaklanja
Samo je jedna iskra dovoljna
Ili da plane sve ili da sve obasja